Mogli bismo jednostavno reći da je to "Terapijska  primjena eteričnih ulja". Međutim, da li ova definicija odražava sva stajališta današnje aromaterapije? Naravno da ne.

Ovdje ćemo nastojati ponuditi neke odgovore koji će malo bolje rasvijetliti tako veliku raznolikost ovog dijela herbalne medicine.  Nepovezana i raspršena, aromaterapija je danas

više praksa bez teorije, kao brod bez kormilara, koji plovi uzburkanim vodama, pokušavajući pronaći izlaz. Nepriznata od konvencionalnog medicinskog establišmenta u većini zemalja,  izuzev u Francuskoj, aromaterapija zbog straha od moguće represije često bježi u pretjerani ezotericizam. Da bismo definirali šta je to uistinu aromaterapija, treba da krenemo od njenog samog početka.

Istorija aromaterapije

Mada je upotreba aromatičnih biljaka i eteričnih ulja stara koliko i čovječanstvo , pravi početci aromaterapije su nerazmrsivo vezani za ime francuskog farmaceuta poznatog kao:  

Réné -Maurice Gattefossé koji je prvi skovao izraz "aromaterapija"da bi tako nazvao  disciplinu terapijske primjene eteričnih ulja. U svojoj knjizi čiji originalni naslov glasi:

"Aromathérapie:Les Huiles essentielles hormones végétales" ,  koja je prvi puta objavljena 1937, Gattefossé je opisao svoj jedinstveni pristup medicinskoj terapiji baziranoj na farmakološkim efektima eteričnih ulja, koje je smatrao jednako efikasnim kao i konvencionalni farmaceutski lijekovi.

Réné -Maurice Gattefossé nije bio prvi istraživač koji je koristio eterična  ulja u terapijske svrhe, niti je prvi o tome pisao., ali je bio jedini koji je prepoznao terapijsku primjenu eteričnih ulja kao disciplinu samu po sebi. Kao farmaceut Gattefossé nije pripadao pokretu koji je propagirao prirodno liječenje, niti je imao njihov holistički"alternativni" pristup u aromaterapiji koji je preovlađujući danas. Nasuprot tome bio je vezan za redukcionističku metodologiju , koja je bila dominantan filozofski model

njegovog vremena, kada su naučnici tragali za "aktivnim sastojcima" odgovornim za fiziološko djelovanje eteričnih ulja. Ovakav redukcionistički pristup danas je uglavnom prihvaćen u konvencionalnoj medicini. Međutim, Gattefossé je također bio fasciniran izvjesnim ezoteričkim temama pa je pisao o psihičkoj snazi, Atlantidi i prehistorijskoj  metafizici, te su na taj način mnoge njegove ideje, kao što su sinergizam, psihološki efekti mirisa i perkutana primjena eteričnih ulja, postale osnova moderne aromaterapije. U svojoj izuzetnoj knjizi, Gattefossé   klasificira eterična ulja prema njihovom kemijskom sastavu i kao osnovu za svoje dalje studije piše o upotrebi aromatičnih biljaka i eteričnih ulja u drevnim, egzotičnim i modernim farmakopejama njegovog vremena. Zatim je prezentirao aktuelne naučne radove o svojstvima nekih sastojaka eteričnih ulja, njihovim fizikalnim i kemijskim karakteristikama i farmakološkim efektima koje izazivaju

te moguće načine na koje dospijevaju u organizam, kao i  toksičnost i način eliminacije.

Réné -Maurice Gattefossé  nije slučajno "Aromaterapijom" nazvao najznačajnije peto poglavlje svoje knjige. Ovo poglavlje možemo jednostavno opisati kao: "Farmakoterapija eteričnih ulja".

Na samom početku poglavlja on je objelodanio činjenice koje će postati osnova moderne holističke aromaterapije, pola stoljeća kasnije. Gattefossé je napisao: :.."Mješavine sastojaka eteričnih ulja imaju jači ljekoviti efekat nego sami sastojci kada djeluju pojedinačno"...... "Ukupna ljekovita moć mješavina aromatičnih sastojaka veća je od sume ljekovitih moći njihovih pojedinih dijelova". 

Nastavljajući da piše o fizikalnim karakteristikama eteričnih ulja, Gattefossé  je predložio najefikasnije puteve uvođenja eteričnih ulja u organizam. Da bi se brzo postigla efikasna koncentracija eteričnih ulja u sistemskoj cirkulaciji za liječenje plućnih bolesti on je predložio:

Gastrični put primjene prema njegovom mišljenju  najmanje je preporučljiv i ako se ne koristi za liječenje gastrointestinalnih bolesti, ovaj put bi trebao biti rezerviran isključivo za prehranu. Apsorpcija putem kože je nova metoda koju je snažno propagirao Gattefossé, uprkos potpunom odbacivanju ovog načina primjene od nekih doktora njegovih savremenika.On je otišao dalje i pisao da ako želimo postići brzu i potpunu sistemsku apsorpciju, moramo koristiti čista eterična ulja, a ne ulja u obliku masti, koja bi trebala biti rezervirana samo za površinsko liječenje kožnih bolesti. Najzad, Gattefossé je objelodanio činjenicu koja još uvijek nije istražena niti naučno a ni praktično:"Na kraju, dopustite da pomenem brzu apsorpciju vitamina i hormona putem kože....ako se koriste sa eteričnim uljima ove supstance su iznenađujuće efikasne". Zatim je pisao o djelovanju eteričnih ulja na respiratorni i digestivni trakt, nervni sistem, i na kožu. Citirao je važne opservacije nekih francuskih doktora, njegovih savremenika o liječenju eteričnim uljima.Ove opservacije su stvorile izuzetno važnu vezu između aromaterapije kao nove discipline i konvencionalne medicine. Koliko je zapravo važna ova veza, možemo vidjeti danas, kada  osjećamo da ona ili nikako ne postoji ili je tako krhka da ponekad podsjeća na komuniciranje između dvije nepomirljivo suprotstavljene strane. Gattefossé je smatrao aromaterapiju integralnim dijelom konvencionalne medicine i nikada nije razmišljao o liječenju eteričnim uljima kao o bilo kakvoj vrsti "alternativnog" liječenja.  Ali, uprkos orijentaciji prema farmakološkim svojstvima "aktivnih sastojaka",  Gattefossé je također bio svjestan postojanja  psiholoških i neuroloških efekata koje izazivaju  eterična ulja. Integrirajući ove efekte u svoj rad on je nagovijestio holistički pristup u aromaterapiji, koji dominira danas. Ovaj rad je privukao mnoge francuske doktore i oni su počeli primjenjivati eterična ulja, slijedeći učenje koje je započeo Gattefossé.